Magazin

Otkrijte najnovije trendove
ZIMA JE SAMO IZGOVOR

ZIMA JE SAMO IZGOVOR

Za sjajan početak 2018. godine Run n' More nagrađuje one najistrajnije kojima zima ne predstavlja nikakvu prepreku da se bave onim što najviše vole – trčanjem. Zima je samo izgovor, izađi na stazu i osvoji vredne nagrade!
10K, da li ne?

10K, da li ne?

Sigurno ti se sviđa kako izgleda 10k u Beogradu. Hteo bi, ali opet nisi siguran, a ne bi da odustaneš u sred trke. Opet, zvuči daleko manje zastrašujuće od polumaratona. Ako čitaš moje tekstove, to znači da već trčiš, a ako već trčiš, vrlo si blizu ponosnog pojavljivanja i istrčavanja deonice od deset kilometara.
BRŽE, JAČE, BOLJE

BRŽE, JAČE, BOLJE

Uh.... Znaš sve o svemu, i koje patike da kupiš i kako da se obučeš, čak i kako da počneš i završiš trening. Možda i kako da se motivišeš, ali nešto ne ide, ne napreduješ. A strpljenja je malo. Hajde da probamo da uradimo nešto i na tom polju.
REČ DVE ZA ONE KOJI POČINJU

REČ DVE ZA ONE KOJI POČINJU

Preko noći možeš da osediš. Baš tako, probudiš se sa belom kosom na glavi. Preko noći možeš i da ostariš. Noć može da bude i prelomni trenutak za odluke. Možeš i jedno jutro se probudiš i više nikada ne zapališ cigaretu.
A ŠTA MENI MOŽE KIŠA, ŠTA MI MOŽE, ŠTA MI SME

A ŠTA MENI MOŽE KIŠA, ŠTA MI MOŽE, ŠTA MI SME

Prognoza na telefonu pokazuje pet vezanih kišnih dana. Od jutra do mraka. I poprilično jak vetar. Zvuči kao odlično vreme za film. Za ležanje u krevetu. I za trčanje. Da, da, za trčanje.
SVAKOGA DANA U SVAKOM POGLEDU SVE VIŠE NAPREDUJEM

SVAKOGA DANA U SVAKOM POGLEDU SVE VIŠE NAPREDUJEM

Evo, odrediću cilj- da poboljšam tehniku, da ojačam lumbalni deo kičme, da postanem rastegljiviji i da možda malo i smršam. I šta ćemo sad? Sad idemo redom. Tehnika. Recimo 180 koraka u minuti. To nije teško. Danas postoje pomagači na svakom koraku- superfantastične aplikacije za mobilne telefone, koje uz gps prate razdaljinu, brzinu, mapiraju rute i tako dalje.
BERI GROŽĐE, ČUPAJ TRAVU

BERI GROŽĐE, ČUPAJ TRAVU

Postoji jedno mesto, gde je potrebno da okrenem glavu skroz u desno i još malo da se izvijem da bih imao  preglednost iz automobila i uspeo da se uključim u saobraćaj. Put me tuda često navodi, možda petnaestak puta mesečno. Skoro isto toliko puta se ukočim i posle danima pokušavam da vratim vrat na mesto - krckam, škljockam ... Postoji jedan krevet. Na kom spavam. I koji mi je uglavnom odgovarao. U poslednje vreme mi zadaje muke. Bol u lumabalnom delu, koji se spušta niz nogu. Upaljen živac, reklo bi se. Nekoliko masaža, analgetik i prodje.